Ove godine se navršava pedesetčetiri godina postojanja dobojskog turnira. Veličanstvena sportska manifestacija je od male lokalne smotre rukometa na samom početku izrasla u jednu od najkvalitetnijih i najcjenjenijih rukometnih priredbi ove vrste u svijetu.
Sa nepreglednom niskom najljepših, najuzbudljivijih i najkvalitetnijih rukometnih nadmetanja u smiraj ljeta svake godine, Međunarodni rukometni TV turnir šampiona je postao neraskidivi dio grada Doboja i žitelja ovog kraja. Dobojski hram rukometa postao je u protekle četiri i po decenije mjesto gdje se okupljaju najbolji klubovi i majstori rukometne igre i mjesto gdje se igra najkvalitetniji i najlepršaviji rukomet.
U jednom trenutku zaustavljen zbog strašnog ratnog sukoba Turnir je 1996. godine nastavio uspješan kontinuitet sa željom domaćina da ponovo postane stjecište najboljih klubova i majstora rukometa i da poprimi sjaj predratnih godina kada nismo osjećali zapreke ni političkih ni nacionalnih ni bilo kakvih drugih razdora i netrpeljivosti, jer sport ne poznaje takve prepreke, on je jednostavno univerzalna međunarodna tvorevina s atributima mira i prijateljstva među narodima. I kao što reče veliki svjetski rukometni znalac, na ovom našem rukometnom globusu, a da ne kujemo stvar previše u zvijezde, nešto slično, čak ni približno, ne samo da ne postoji, već niko nema hrabrosti o tome ni da sanja.
Jednostavno rečeno, TV turnir šampiona Doboj, i tome ne treba predikat. Zna se, turnir nad turnirima, kvalitet nad kvalitetima, rukomet nad rukometom – to je Doboj. Jer, ono što je za nacionalne selekcije šampionata, to je za superklupske formacije bio simpatičan, ali ozbiljan sudar divova na tlu stoljetnog Doboja. Da nije ničeg drugog, da li imena: Monpeljea, Siudad Reala, Nordhorna, Cehovskih Medveda, Steaue, Gumersbaha, Dukle, CSKA, Barcelone, Lugija, Vesprema, MAl-a, Partizana, Pelistera, Crvene Zvezde, Atletika, Metaloplastike, Kreteja, Zagreba, Borca i mnogih drugih šampiona ovozemaljskog kvaliteta, predstavlja dovoljan razlog da se rukometni svijet duboko sagne i skine kapu svim znanim i neznanim junacima dobojske organizacije koja je uspjela da stvori ovu grandioznu rukometnu manifestaciju.
A imena rukometnih velikana poput Karabatića, Stinge, Vujovića, Horvata, Šmita, Vunderliha, Černišova, Maksimova, Birtolana,Tomina, Karaue, Klempela, Šarića i stotina drugih i njegovih trenera: Dušebajeva, Červara, Hasanefendića, Ocelee, Živkovića, Predehe, Seleša, Štencla, Jevtušenka, Andersona i ostalih ostaju zapisana zlatnim slovima u vječnoj knjizi dobojskih spektakala.
Ime Doboja sa znakom Turnira u godinama koje su za nama vinulo se preko cetrdest državnih granica, na svim rukometnim meridijanima. U proteklih četrdeseti pet godina nije bilo ni jedne mrlje ili nedostojnog incidenta, susreti rukometaša priličili su njihovoj časti i imenu, bez obzira na političku ili bilo koju drugu pripadnost, bez obzira na zemlju ili kontinent odakle su rukometaši dolazili. A naše Dobojlije, ovaj divni narod, njegova mladost i svi koji su u dane Turnira punili stadion i čiste gradske ulice ukrašene cvijećem i zelenilom, u noćne sate oblivene raznobojnom svjetlošću, dočekivale su drage goste i divili se njihovim majstorijama i sportskim veličinama.
Tako će biti ove i svih narednih godina, jer mi jednostavno volimo ljude, volimo sportiste.